„Napušteni“ – Vikend serija ili ozbiljno remek djelo?

Striming industrija nemilosrdno izbacuje nove proizvode. U tom nepreglednom okeanu se vrlo lako  izgubiti. Nešto će vam promaći, a nečija pogrešna preporuka će vas navesti da pogledate nešto što inače ne biste.

I tako je prije par dana na Netfliks stigla serija “Napušteni”, usred cijele gungule oko završnice “Stranger things”.

Nastala je “iz pera” Kurta Satera, koji se vaskolikoj javnosti predstavio serijom “Shield” (prevedena kod nas kao “Na rubu zakona”). Naravno, Sater je daleko najpoznatiji po nenadmašnim “Sinovima anarhije”. Namjerno napominjem – nenadmašnim, da odmah stavim do znanja – ne, “Napušteni” nisu bolji. Iako spada u sasvim drugu kategoriju serija, treba pomenuti.

U “Napuštenima” pratimo sukob dvije žene čija dubina doseže ne samo do prostog obračuna nad tim ko će biti vlasnik zemlje, već i do iskrenih majčinskih odnosa. Da bi se jedan ovakav sukob izgradio, potrebno je stvoriti dva upečatljiva i jaka ženska lika. A za upečatljive ženske likove su potrebne moćne i karakterne glumice. Ovdje je izbor pao na Linu Hedli i Džilijen Anderson. Lina Hedli glumi Fionu Nolan, pobožnu irsku ženu koja je usvojila četvoro siročadi, vjerujući u višu svrhu ovog čina. Anderson, pak, glumi Konstancu Van Nes, beskrupuloznu vlasnicu gotovo cijelog grada i bogatu magnaticu koja želi da proširi svoje carstvo.

Takođe, treba napomenuti da se radnja dešava 1850-ih, na onom što mi još uvijek znamo pod nazivom „Divlji zapad“. Dakle, radi se o vesternu u kome pratimo složene odnose doseljenika i starosjedilaca, odnose prema drugim rasama ili klasama, što nikako nije u prvom planu serije, a i pokušava da izbjegne uobičajene klišeje takvih priča. Ako za Linu Hedli možemo reći da glumi višeslojnu žensku osobu, svjesnu da njena uloga „glave porodice“ podrazumijeva činjenje djela koja nisu uvijek u skladu s Božjim zapovijedima, iako u njima traži opravdanje za svoje postupke, koja osim surovosti posjeduje i majčinsku nježnost, iako su njena djeca zapravo usvojena; s druge strane za Džilijen Anderson možemo reći da prilično jednodimenzionalno glumi već toliko puta viđen lik „surove majke“ koja za porodicu čini sve, pa makar to i uništilo istu tu porodicu. Lik Konstance ostaje potpuno „nedorečen“, ravnomjeran, ali to ne možemo nazvati dosljednošću, već prije nedostatkom scenarističkih sposobnosti da se složenije razradi lik.

Iako u seriji ima zaista odlično napisanih i odglumljenih likova, kao na primjer Majls Alderton u tumačenju Rajana Hrsta, oni svi ostaju u sjeni ove dvije junakinje ili anti – junakinje (zavisi kako posmatrate stvari). Cijeli zaplet suštinski i ne počinje zbog sukoba oko zemlje, na početku vam je već jasno da su ove dvije porodice suprostavljene strane, sukob niče iz majčinskih potreba da spasu svoje porodice. Možda još treba napomenuti lik Dalije, jedne od Fioninih „kćeri“, koju odlično glumi Diana Silvers, koja se nekako nađe u samom centru tog sukoba i koja jedina suštinski podnosi pravu žrtvu i pravu transformaciju kroz seriju. Postoji tu i mlaka ljubavna priča između članova dvije porodice, banda koja upada u crkvu i pravi pokolj, plaćenik koji voli Šubertovu muziku, ipak, odgovor na pitanje iz naslova nećete dobiti nakon gledanja prve sezone. Ne bih rekao da se radi o još jednoj „navlakuši“, to ćemo znati već u drugoj sezoni, ali propust kod serija koje imaju ovako snažnu premisu jeste upravo u tome da se ne bi trebalo igrati strpljenjem i živcima gledalaca.

Dakle, serija ostaje u sjeni dvije glavne junakinje i dvije glavne glumice, ali nijednog trenutka ne bih rekao da je loša. Naprotiv, činjenica da sam je pogledao odjednom, osim što daje subjektivnu ocjenu, govori o tome da dovoljno drži pažnju. Dinamična je sasvim koliko treba, sa doziranom količinom drame, ali s ozbiljnim nedostatkom ironije ili humora. No, da li upravo svjedočimo rađanju jednog iskrenog i moćnog remek djela koje će obilježiti modernu striming istoriju, ili se tek radi o seriji uz koju ćemo provesti vikend, to se zaista još ne može zaključiti. A potencijala u njoj ima toliko. Ostaje nam samo da čekamo.

 

Stevo Grabovac