PREPORUKE ZA ČITANJE: Bolnička literatura

Da biste čitali bolničku literaturu morate prvo da ispunite jedan jako važan preduslov, a taj je – da završite u bolnici.

Ne mora to biti neko ozbiljno stanje, recimo da je u pitanju rutinska operacija, nakon koje ćete vrlo lako i brzo da se vratite svom normalnom svakodnevnom životu. Ako ste, pak, u kategoriji onih prema kojima život nije bio tako blag, već znate kako boravak u sterilnim bolničkim odajama može da bude iscrpljujuć i naporan. Potrebno vam je nešto čime možete skratiti vrijeme i odagnati misli od zapomaganja pacijenata iz drugih soba koji dozivaju medicinske sestre, Gospoda Boga, pokojnu mater ili Elona Maska. Definitivno shvatite u tim trenucima praktičnu vrijednost literature koja može da vam pruži zaklon od sumorne stvarnosti. Evo nekoliko preporuka:

Kiosk literatura

U lakšim slučajevima nekih benignih i kratkotrajnih oboljenja, sasvim je preporučljivo da se držite onog „pročitaj i baci“. Razni roto romani, ljubavnog, akcionog ili vestern sadržaja (u zavisnosti od toga šta preferirate) još uvijek se mogu naći po kioscima. Većina ih je pisana po principu školskih sastava: početak, zaplet, razrada radnje, rasplet, kraj. Glavni junaci, po pravilu, ni krivi ni dužni upadaju u nevolje, život im servira određeni niz prepreka, ali se na kraju srećno i uspješno izvuku iz svega. Svi detektivi u tim romanima su lijepi i zgodni i uspješno rješavaju slučajeve. I pravda pobijedi na kraju.
U skladu s tim možete, a i ne morate, čitati knjige s raznim varijacijama o pozitivnom razmišljanju i o tome kako vjerom možete savladati sve nevolje. To je prepušteno vašem slobodnom izboru.

Matias Enar

Ukoliko ste, po vlastitoj nesreći, ne daj Bože, ljubitelj književnosti koji je zaglavio u bolnici, onda je za vas jedno divno otkriće iz Francuske. Enar je pisac starog kova, razrađenog stila i jezika, složene poetike, ali istovremeno veoma čitljivih i rekao bih, čak i zabavnih djela. Zašto ovo preporučujem? Pa, sama složenost Enarovog teksta natjeraće vas na dublju koncentraciju, pokušaje pronicanja u njegove svjetove koji pršte od širokog poznavanja kulture i umjetnosti. Malo je danas pisaca koji raspolažu tako širokom elokvencijom i znanjem, pa će vas njegovo bogatstvo zaista ispunjavati da bi lakše podnijeli turobnu stvarnost.

Aleksandar Tišma

Ako vjerujete u opciju da se klin klinom izbija, onda je literatura Aleksandra Tišme upravo ono što vam treba. Jedan od najvažnijih srpskih pisaca, za koga se može reći da nije toliko popularan koliko bi zaista trebalo da bude. Vrhunski stilista i pisac koji se bavio samo suštinskim temama, istražujući zlo i (be)smisao postojanja čovjeka na ovom svijetu. Sigurno je jedan od najboljih naslova u vascijeloj literaturi upravo njegova kovanica – „Upotreba čoveka“ i mislim da u cjelosti objašnjava njegovu nimalo jednostavnu poetiku. To da je čovjek upotrebljiv, samim tim i zamjenjiv, govori o njegovom nimalo optimističnom pogledu na svijet koji je razoren ratovima i postratnim traumama. Ipak, bilo koju Tišminu knjigu da uzmete, nećete pogriješiti. Kako rekoh – nekim ljudima upravo susret sa suštinskim temama može promijeniti mišljenje o vlastitoj bolesti i nemoći.

Karl Uve Knausgor

Već sam pominjao nekad ovaj savremeni fenomen i veoma česta reakcija ljudi je kako se radi o razvikanosti i kako niko nema vremena da čita o nečijem privatnom životu. Ipak, ako ste, ne daj Bože, na nekoj dužoj terapiji – Knausgor je odličan izbor. Nijedna njegova knjiga nema manje od sedamsto stranica (ako ne računamo esejističku prozu nazvanu po godišnjim dobima) i uz magično zavodljiv stil pisanja držaće vam pažnju dugo vremena. Bitno je da budete otvoreni, Knausgor je pisac koji traži sagovornika, mnogo više nego pasioniranog čitača ili nekog gramar nacija koji će tražiti dlaku u jajetu. No, bez sumnje će i oni koji već jesu takvi, ako nekim slučajem dožive recimo kakav pad s ljestava ili im se polica biblioteke sruši na glavu – u djelu ovog norveškog pisca naći širok i otvoren svijet lijepe i neobične poetike. Ako vas već sama ideja da čitate „Moju borbu“ umara, onda ste svakako za njegov novi serijal koji počinje romanom „Jutarnja zvijezda“ – uzbudljivom pričom u kojoj otkrivate sasvim novi univerzum s drugačijim poretkom stvari.

Filip K. Dik

Ako vas sumorna stvarnost bolnice ubija i baca u depresiju, onda je idealno rješenje američki pisac naučne fantastike koga većina čitalaca zna po tome da je na osnovu njegovog kultnog romana „Sanjaju li androidi električne ovce“ Ridli Skot snimio filmski klasik, kod nas preveden kao „Istrebljivač“, a inače poznat pod imenom – Blade Runner. Zahvaljujući čudnim vizijama koje je imao, a koje neki pripisiju ogromnim količinama halucinogenih droga što ih je strpao u sebe, a drugi šizofreniji, Dik je bio u stanju da stvarnost sagleda na jedan sasvim drugi način. Njegovi svjetovi nisu toliko udaljeni od naše stvarnosti, već je okreću na jedan drugi način stvarajući dublji i kompleksniji uvid u nju. Dikovi svjetovi su uvrnuti, a dovoljno o tome govori činjenica da su po motivima više njegovih knjiga snimljeni neki od najpoznatijih naučno- fantastičnih filmova: „Valis“, „Ubik“, „Čovjek u visokom dvorcu“, „Tamno skeniranje“, „Sanjaju li androidi električne ovce“… Bilo šta od toga, poremetiće sliku vaše stvarnosti, što je dobro, ako je stvarnost sama po sebi grozna.

Knjige napisane u bolnici

Iskreno, znam samo jednu knjigu koja je napisana tokom liječenja. Dobro, ako bih se malo potrudio, otkrio bih vjerovatno još neke, ali to nije sad bitno. Dok je ležao na onkologiji i primao hemoterapiju, Boris Dežulović napisao je roman „Jebo sad hiljadu dinara“. Dežulovića možete, a i ne morate voljeti, slagati se ili ne sa njegovim političkim stavovima, to sad nije poenta.

Ovdje govorimo o jednom sumanuto zabavnom romanu koji nije baš preporučljiv pacijentima koji imaju drenove u tijelu, jer bi zbog smijeha moglo doći do veće štete nego koristi.

Roman govori o tome kako nas oblikuju naizgled male i bezazlene odluke, sitnice koje i ne primijetimo, a jednog od glavnih junaka ove priče, činjenica da je odlučio sačekati kusur od (tada) mizernih hiljadu dinara, umjesto da se okrenuo i otišao, odvodi na jedno od bosanskih ratišta gdje se sa svojim saborcima nalazi u nimalo zavidnoj situaciji. Ovaj roman na najbolji način oslikava apsurd rata kroz cijelu plejadu šarolikih anti- heroja koji su zaglavili u svojim životima i nemaju nikakvog izlaza. Već na početku znate kako će se sve završiti, ali suludo pripovijedanje, blentava konstrukcija likova i događaja vas skoro na svakoj stranici tjera na smijeh. A ako je već samom piscu u nimalo zavidnoj situaciji bilo do zezanja, zašto onda ne prihvatiti šalu?

Eto, to su neke malene preporuke. Na kraju, ona najbitnija: ostanite zdravi, ove knjige možete komotno čitati i van bolnice.