Kako godine prolaze, sve više volim Sopot. I sve sam sigurnija da su oni ne samo bend, nego i kanal pomoću kog Petar Topalović i ekipa šalju poruku.

Koncert u Narodnom pozorištu me podsjetio na to razmišljanje.

Kao neko ko je prilično prisutan na kulturnim događajima u Banjaluci, odgovorno tvrdim da odavno nije bilo koncerta na kom se desila tolika razmjena dobrote i ljubavi u sali, niti toliki broj dobronamjernih ljudi, što u publici, što na sceni.

Osim pjesama s novog albuma, Eho neizvjesnog ishoda, svirali su i neke od starih, stilski veoma heterogenih pjesama.

Gosti su im bili sjajni maestro Dušan Urošević s gudačkom sekcijom Simfonijskog orkestra Narodnog pozorišta, Arsen Čarkić na klaviru i Bojan Albert Savić na saksofonu. Iako je na početku izgledalo pomalo čudno i bendu i publici, i jednim i drugima naviknutim da se Sopot sluša u klubu, a ne u pozorišnoj sali, ubrzo su se raskravili i jedni i drugi i desilo se…energetsko more.

Ogriješila bih se da ne pomenem i neočekivano dobro ozvučenje, iza koga, kao i iza većine odličnih ozvučenja u Banjaluci, stoji Ninoslav Dobrijević, i inteligentnu i artističnu animaciju koju potpisuje Mladen Đukić.