Vječni putnik
Nekada, krajem 1977. ili početkom 1978. godine, Hektor Herman Osterheld, zadnji put je viđen živ. A čak i to je bilo u nekom od zatvorskih centara kakvi su tih godina nicali po Argentini. Lokacija njegovog groba nikad neće biti otkrivena, a Osterheld se prestrojio među trideset hiljada onih koji su stradali u represivnim čistkama vojne hunte pod vođstvom generala Videle. Sam Videla umrijeće poslije u zatvoru, u dubokoj starosti (imao je 87 godina) bez zrnca kajanja, dokazujući još jednom svima nama da je zemaljska pravda spora i potpuno nedostižna.
Zlosretni Osterheld stradao je zajedno sa svoje četiri kćerke, tako da je njegova cijela porodica zauvijek nestala. Ono jedino što je preostalo, što nijedna diktatura nije uspjela da uništi, jeste njegovo životno djelo – Eternaut. Skoro paradoksalno zvuči ova kovanica, kao da se smije u brk svim ovozemaljskim silama – u nekom slobodnom prevodu, eternaut znači vječni putnik. Zemaljsko je zemaljsko i samim tim prolazno, a vječno ostaje u prostoru koji je nepojmljiv našim prostim čulima.
Moguće je da danas i sam pojam stripa ne znači ono što je nekad značio, ali u kontekstu vremena iz kog je poteklo, bez imalo pretjerivanja se može reći da je Osterheld otac modernog argentinskog stripa, ali i da je njegov uticaj na cjelokupnu svjetsku strip kulturu nemjerljiv.
I možda vam ništa ne znači ova priča o Osterheldu i to što je podijelio sudbinu sa desetinama hiljada drugih, čija imena ne znamo, da se ne radi o jednom od najvećih strip autora ikad. Moguće je da danas i sam pojam stripa ne znači ono što je nekad značio, ali u kontekstu vremena iz kog je poteklo, bez imalo pretjerivanja se može reći da je Osterheld otac modernog argentinskog stripa, ali i da je njegov uticaj na cjelokupnu svjetsku strip kulturu nemjerljiv. Mnogo prije nego što je postao svjetski poznat, glasoviti Hugo Prat je radio za Osterhelda, a to je već možda dovoljna „reklama“ za njegovo ime.
I upravo njegovo najznačajnije djelo, jedna velika sjajna metafora o svijetu u kome živimo, nosi ime po vječnom putniku – Eternaut.
Prva knjiga iz ovog serijala izašla je davne 1957. godine i predstavljala je ono što možemo nazvati izvjesnom prekretnicom. Do tada su strip junaci bili tipični arhetipovi, dobro građeni i lijepi, veoma često sa nekim super moćima ili bar sposobnostima koje nemaju drugi. A Eternaut, pravim imenom – Huan Salvo, običan je čovjek, tip iz komšiluka koji nije ni pretjerano zgodan ni pretjerano vješt. Jednog dana, običnog dana kao i svakog prije toga, Salvo se sastaje s prijateljima na partiji karata. Upravo tada na Buenos Aires počinje da pada snijeg, ili da budemo precizniji – nešto što liči na snijeg. Čak i pravi snijeg bio bi čudna pojava u Buenos Airesu, ali ono što je zapanjujuće je da svako ko biva izložen ovoj čudnoj padavini, umire na licu mjesta. Čistim spletom okolnosti, Salvo i njegovi prijatelji preživljavaju padavine i otkrivaju kako mogu biti izloženi, a da ne umru. No, sada kad je grad pod bijelim pokrivačem i kad su svuda uokolo leševi, treba nekako preživjeti, pogotovo što niko od njih nema pojma o tome šta se zapravo dešava. Sve veze su u prekidu i jedini način je kretanje kroz grad u potpuno nejasnim i nemogućim okolnostima. I to je početak priče koju sam Eternaut govori zapanjenom Osterheldu koji je u funkciji pripovjedača u stripu; njih dvojica, naime, sjede u Osterheldovoj kući i tu počinje Eternautova storija. Pošto Osterheld o ovim događajima ne zna ništa, možemo pretpostaviti da je Eternaut neko ko je stigao iz druge dimenzije ili iz drugog vremena.
Ovaj kultni strip bio je izvjesni simbol otpora i nesumnjivo spada u djela savremene kulture koja svakako treba pročitati.
Nehotično ili možda upravo suprotno – možda upravo zahvaljujući nejasnoj sudbini, život stvarnog Osterhelda u ovdašnjoj stvarnosti i život imaginarnog Eternauta se prepliću. Umjetnost nadilazi život po ko zna koji put.
Ovaj kultni strip bio je izvjesni simbol otpora i nesumnjivo spada u djela savremene kulture koja svakako treba pročitati.
Nedavno je Netfliks prikazao prvu sezonu serije „Eternaut“, a pošto je sa serijama uvijek neizvjesno, možemo se samo nadati da će uskoro biti snimljena i druga, a možda i treća sezona. S ekranizacijama kultnih djela uvijek zna biti komplikovano, tako da sam osjećao izvjesno zaziranje, no pošto je serija rađena u Argentini, pomislio sam da će biti bliža izvornom originalu. Iako sam u prvoj epizodi već očekivao razgovor između Eternauta i Osterhelda, to je izostalo; serija je prebačena u današnje vrijeme, ali na isto mjesto – Buenos Aires. To je već počinjalo da izaziva sumnjičavost, ali da se ne lažemo – nisam baš toliki poznavalac stripa da bih detaljno mogao da se bavim poređenjima. A čak i da sam se želio baviti, prošla bi me volja nakon par minuta. Serija me sasvim uvukla u sebe.
I ovdje želim ukazati na jedan problem koji današnje serije imaju, mahom američke – a to je da se sve rade po dobro ucrtanom šablonu i poštujući agendu kojoj pripadaju. A to, nema sumnje, ubija i njihovu umjetničku vrijednost i njihov kvalitet. Serije su toliko predvidljive i jednolične, što možemo objasniti tim da je glavni interes profit i zbog toga se ljudi koji ih rade drže provjerenog recepta. No, tu i tamo se zna desiti veoma hrabar iskorak u nepoznato, kao skok u provaliju. Autori hrabro iskorače izvan granica, rizikujući sve. A jedino tako se mogla napraviti serija rađena po Osterheldovom stripu, kako drugačije!
Dakle, „Eternaut“ je prije svega – hrabar potez njenog autora Bruna Stagnara. Vidi se već po prvim kadrovima da je u projekat uloženo mnogo novca i mnogo truda – ne poznajem toliko dobro argentinsku kinematografiju da bih mogao pričati o njoj, ali specijalni efekti u seriji su na nivou najbogatijih američkih produkcija – sigurno vam neće zaparati oči neka omaška koja je nastala nedostatkom novca ili znanja. Glavna uloga je dodijeljena jednom od najpoznatijih argentinskih glumaca danas – Rikardu Darinu. On glumi Huana Salva i u prvoj sezoni pratimo njegovu odiseju kroz snijegom okovani Buenos Aires. Jasno je da se ovdje ne otkriva toliko toga, zapravo, dosta se stvari tek zapetljava, dok oni koji su čitali strip znaju (ili misle da znaju) u kom će se smjeru radnja dalje odvijati pa nisu opterećeni nekim nelogičnostima koje su namjerno ostavljene da dodatno zbune one neupućene. No, ne samo to; bez obzira voljeli ili ne ovaj kultni strip, poznavali njegov istorijat ili ne, ovo je serija u kojoj ćete uživati. Ona pruža potpuno iskustvo, drugačije od uobičajenog suvoparnog narativa kakav možete naći u drugim sličnim proizvodima na platformama.
I Eternaut tako ispunjava svoju svrhu u svakoj vrsti umjetnosti u kojoj se pojavljuje. Ova serija je samo nadogradnja te priče, jedna njena nova dimenzija koja pruža uzbudljivu avanturu, dojmljiv omaž jednom vječnom putniku – malom čovjeku bačenom u vrtlog velikih zbivanja.
